Evo i moje izmišljene priče 
.
Hvala bogu, praznici su. Probudila sam se iz najboljeg sna. Izašla iz kreveta i pogledala kroz prozor, nebo je bilo prelijepo plavo, jednostavno neopisivo. Odmah sam uzela mobitel i zvala prijeteljicu, dogovorila sam se da idemo van u park s drugima. Spremila se i izašla iz kuće srela se s prijateljicom i krenuli smo u park. Na putu kad smo išle vidjeli smo nekog čovjeka sam je trčao i držao papirič, otišao je na put gdje mo mi išli.Poslje kad smo išli tim putem gdje je on otišao vidjeli smo ga mrtvog s papiričem na kojem je pisalo ''Sljedeća si ti!!''. Bili smo toliko začuđeni,
šta je to? - zapitali smo se.
Ali kad smo pogledali u nebo nije više bilo plavo, bilo je sivo s crnim,crnim oblakom. Tom čovjeku lice nije bilo normalno, bilo je prljavo i svo iščapljano. Taj crni oblak išo je dalje i sve nama bliže, ali ljudi oko nas nije bilo nijedne žive duše osim nas ulica je bila pusta i čudna, jer ta ulica je uvjek u gužvi.Trčale smo što smo brže mogle,ali taj nas je oblak pratio.Utrčale smo u moju kuću i zatvorili sve oko nas ,nismo imali ni čistog zraka. Zazvonio je mobitel, uplašili smo se, to je bio samo Petar, moj prijetlj iz razreda, pitao nas je gdje smo, nazvali smo ga i ispričali, rekao je da ga je i on vidio, i prekinio je poziv, zvali smo ga ,ali ga nismo mogli dobiti. Nismo znali šta da radimo od dosade pa smo otišli na net, to nam je isto dosadilo. Otvorili smo vrata puhao je snažan vjetar sve lagano mogao je odnjeti. Pokraj nas proletio je gavran za nas značila je to nesreća. Pokraj nas za ti gavranom prošao je jedan čovjek u krvavoj odjeći. Brzo smo zatvorili vrata.Spustila se noć, prijateljica je spavala kod mene. Kad smo se probudili, sve je bilo normalno, nebo je opet bilo plavo.
.Something strangely.
Hvala bogu, praznici su. Probudila sam se iz najboljeg sna. Izašla iz kreveta i pogledala kroz prozor, nebo je bilo prelijepo plavo, jednostavno neopisivo. Odmah sam uzela mobitel i zvala prijeteljicu, dogovorila sam se da idemo van u park s drugima. Spremila se i izašla iz kuće srela se s prijateljicom i krenuli smo u park. Na putu kad smo išle vidjeli smo nekog čovjeka sam je trčao i držao papirič, otišao je na put gdje mo mi išli.Poslje kad smo išli tim putem gdje je on otišao vidjeli smo ga mrtvog s papiričem na kojem je pisalo ''Sljedeća si ti!!''. Bili smo toliko začuđeni,
šta je to? - zapitali smo se.
Ali kad smo pogledali u nebo nije više bilo plavo, bilo je sivo s crnim,crnim oblakom. Tom čovjeku lice nije bilo normalno, bilo je prljavo i svo iščapljano. Taj crni oblak išo je dalje i sve nama bliže, ali ljudi oko nas nije bilo nijedne žive duše osim nas ulica je bila pusta i čudna, jer ta ulica je uvjek u gužvi.Trčale smo što smo brže mogle,ali taj nas je oblak pratio.Utrčale smo u moju kuću i zatvorili sve oko nas ,nismo imali ni čistog zraka. Zazvonio je mobitel, uplašili smo se, to je bio samo Petar, moj prijetlj iz razreda, pitao nas je gdje smo, nazvali smo ga i ispričali, rekao je da ga je i on vidio, i prekinio je poziv, zvali smo ga ,ali ga nismo mogli dobiti. Nismo znali šta da radimo od dosade pa smo otišli na net, to nam je isto dosadilo. Otvorili smo vrata puhao je snažan vjetar sve lagano mogao je odnjeti. Pokraj nas proletio je gavran za nas značila je to nesreća. Pokraj nas za ti gavranom prošao je jedan čovjek u krvavoj odjeći. Brzo smo zatvorili vrata.Spustila se noć, prijateljica je spavala kod mene. Kad smo se probudili, sve je bilo normalno, nebo je opet bilo plavo.
